Enis Bešlagić: Lako je biti popularan, ali je teško u ovom ludilu ostati pozitivan

Snimao sam film po scenariju sina Đorđa Balaševića

Poznati bh. glumac Enis Bešlagić ove godine je bio jako zauzet. Pored projekta sa jednom bh. trgovačkom firmom, snimio je i film…

Film Megdan

– Film radnog naziva „Megdan: Između vode i vatre“ prikazuje sudbinu K1 borca, a ja imam ulogu njegovog menadžera. Scenarij potpisuje Aleksa Balašević, dok je režiser fenomenalni Todor Čapkanov iz Bugarske. Snimali smo uglavnom na prostoru Srbije, no produkcija je iz više zemalja. Premijera bi trebala biti već u februaru ili martu naredne godine, a s obzirom da se radi o kombinaciji drame i zabave siguran da će privući pažnju publike. Također, filmove ove tematike i sadržaja nismo imali često priliku gledati, te sam uvjeren kako će publika vidjeti K1 UFC svijet u potpuno novom svjetlu – rekao je Bešlagić za “Avaz”.

 Vaš posao podrazumijeva česta putovanja. Kako uspijevate balansirati poslovne i porodične obaveze?

– Smatram da je život jedno veliko putovanje i tome se prilagođavam. Iskreno govoreći, jako volim putovanja i sve što ona donose, a to su svakako druženja, upoznavanja novih ljudi, ali i razbijanje predrasuda – kako vlastitih tako i tuđih. Vjerujem da je putovanje cilj života. Mi ne možemo odrediti vrijeme vlastitog rođenja i smrti, ali ono što možemo odrediti jeste naš put i u tome leži smisao života. Što se tiče porodice i prijatelja, svako od njih ima svoje važno i nezamjenjivo mjesto u putovanju. Volim misliti kako svima pružam dovoljno ljubavi i vremena, nastojim biti nesebičan u tome.

U regiji uživate ogromnu popularnost. Kada ste upisivali Akademiju scenskih umjetnosti, da li ste maštali o tome?

– Kada sam upisao Akademiju zaista sam želio biti regionalni glumac, maštao sam da radim projekte po kojima će me prepoznavati i danas mogu reći kako sam uspio u tome. Vjerujem da umjetnost nema granice i svako ko se bavi umjetnošću ne bi trebao sebi postavljati granice. Popularnost dolazi sa godinama rada, no danas je lako biti popularan. Ono što je u ovom ludilu teško, jeste zadržati pozitivan stav i ostati pozitivna osoba.

Svojevremeno ste najavljivali film prema vlastitom scenariju. Šta se desilo s tim projektom?

– Na realizaciju projekta uticale su mnoge okolnosti, od brojnih dešavanja u svijetu poput raznih kriza, pandemija, ratova, pa do nedostatka vremena da se bavim projektom u neophodnom obimu. Da biste snimili film mnoge stvari se trebaju posložiti, a između ostalog potrebna je i pomoć institucija. Do sada se ta pomoć ogledala u razvojnim scenarijima i uglavnom nije bila velika. Sasvim je jasno da se stvaranje, snimanje i produciranje filma mora raditi na drugačiji način. Nadam se će u nekoj bliskoj budućnosti to i zaživjeti.

Napad vanzemaljaca

Ko je Vaš glumački uzor?

– Iskreno rečeno, ja nemam glumački uzor. Bilo bi suludo reći da želim glumiti kao recimo Al Paćino (Pacino), jer to ne mogu prosto zato što nemam njegovu fizionomiju i bilo bi apsurdno pokušavati biti kao neko drugi. U našem poslu mnogo odlučuje kako ste stvoreni, kakva je vaša fizionomija, glas koji imate, pokrete koje ste možda naslijedili. Najmanje vi učestvujete u tome. Talent za glumu je nešto drugo. Mislim da je najbitnije pronaći sebe, biti originalan jer onda ste jedinstveni i niste ničija kopija.

Koji žanr filmova najviše volite gledati? Koliko često gledate filmove?

– Volim gledati filmove katastrofa, poput napada vanzemaljaca, kataklizme koje ruše svijet i slično, jer takvi filmovi pokazuju kako smo mali. Koliko god mislio da si bitan, pokaže se da se protiv prirode ne može. Filmovi katastrofa mi pružaju realniji pogled na život. Također, jako volim gledati historijske filmove, ali ne iz novije historije. Gledanjem ovih filmova uvijek se može naučiti nešto novo, možete prepoznati procese koji se ponavljaju u društvu i koji će se možda desiti i u budućnosti. To su definitivno filmovi u kojima uživam.

Sretan sam…

U svojoj karijeri ste glumili razne likove. Da li je neki od njih obilježio Vašu dosadašnju karijeru?

– Mnoge moje uloge su obilježile moju karijeru, i svako će vam reći da je to upravo ona koja se njima sviđa, koju su oni gledali. Nekima je to uloga u „Našoj maloj klinici“, drugima u „Vizi za budućnost“ ili u „Blago nama“. Međutim, ja sam sretan čovjek jer sve moje uloge su obilježile jedan period, jednu generaciju ljudi koji su me gledali i na to sam ponosan. Najgore što se može desiti glumcu jeste da vaš rad ostane neprimijećen i niko vas ne može povezati ni sa jednom ulogom koju ste igrali. Meni se dešavalo da nakon jedne ili dvije scene u seriji publika pomisli kako sam stalni lik serije, kao i da su mnoge moje uloge, od na primjer filma „Gori vatra“ pa nadalje, bile upečatljive. Svaka moja uloga je primijećena i ostavi neki novi, lijepi trag.

Polako, ali sigurno ide se prema starosti

Polako, ali sigurno idete ususret 50. rođendanu. Da li su za Vas godine samo broj?

– Godine nisu samo broj. Svaku godinu koja dolazi dočekujem radosno, ali sam isto tako svjestan da dosta brzo dolaze, da se polako ali sigurno ide prema starosti. Ipak, osjećam se pun energije i vjerujem da sam sada u najboljim godinama kada, kao zrela osoba, mogu pružiti najbolje i najkreativnije od sebe. Zaista se radujem godinama u kojim sam sada, smireniji sam i znam šta želim i šta ne želim, što mi omogućava da uživam u životu i radujem se svakoj narednoj godini.