U susret obilježavanju četiri decenije karijere, muzička zvijezda Dragana Mirković uveliko priprema velike koncerte u Beogradu koje je zakazala za sam kraj godine.
Da bi publici pružila više od dobre atmosfere uz stare hitove, jedna od najvćih balkanskih zvijezda Dragana Mirković, se upustila u dvoipomjesečnu plesnu avanturu, čiji će se ishod vidjeti upravo na druženju s fanovima u Beogradskoj areni.
Na Kurir televiziji emitovaće se talent šou-program “Rame uz rame s Draganom“, u kojem će se mladi, daroviti plesači boriti za specifičnu nagradu – pobjednik će na velikoj sceni s pjevačicom zaplesati uz njene najveće hitove.
Počinje li sada, sa šou-programom, i specifičan period za vas s obzirom na sve ostale pripreme za koncert? Kako izgleda vaša svakodnevica?Odakle ideja za talent šou-programom i kako je došlo do vaše saradnje s Kurir televizijom?
Oduvijek sam pružala šansu mladim talentovanim ljudima. Vjerujem da je upravo to čak i neka vrsta obaveze nas koji smo dugo na sceni da ne zaboravimo da smo i mi bili na početku i da nam je neko tada pružio ruku. Pošto je poznato da sam sve vrijeme, osim na pjesmu, veliku pažnju obraćala na scenski nastup, izrodila se ideja da bismo mogli da organizujemo kasting za neafirmisane plesače kojima bi se pružila prilika da na mom jubilarnom koncertu stanu na veliku scenu. Glavni krivac za format jeste Goran Jovanović, koji je predložio da to bude televizijski format, on je i urednik zabavnog programa na Kurir televiziji, te je logično da je tu uspostavljena saradnja. Snimanja su počela, sve ide sjajno, naša želja je da publici pružimo nešto novo i drugačije i nadamo se da će oni to i prepoznati.
Šta vam je glavni motiv?
Da skrenem pažnju na to koliko talentovanih ljudi imamo. Pjevački, već decenijama postoje takmičenja koja promovišu mlade, ali želja mi je da se vidi da ne zaostajemo ni kada je riječ o plesu. Znate kako, zarad zanimljivosti formata moramo ga postaviti kao takmičenje, ali zapravo svako od njih će dobiti sate i sate televizijskog i drugog medijskog prostora, pa se nadam da će mnogi od njih skrenuti pažnju na sebe i dobiti šansu da se bave poslom koji vole.
Kakva će biti vaša uloga u samom takmičenju?
To je moja najljepša, ali i najteža uloga. Najljepša, jer imam priliku da uživam u umjetničkim kreacijama talentovanih ljudi, a najteža pošto moram da ih ocijenim. Oduvijek sam bila neko ko vodi računa o osjećanjima drugih, a ovdje prilikom komentarisanja neko mora i da se osjeti povrijeđeno. Ipak, trudim se da to saopštim na što nježniji način i želim da to shvate ne kao kritiku, već kao savjet kako da napreduju.
Smatrate li da je danas neophodno da se pomjeraju granice i da nije dovoljno izaći pred publiku samo s pjesmama?
Ne danas, oduvijek sam to smatrala. Rasla sam sa korijenima u našoj muzici, ali zagledana u svjetsku scenu, i kada sam dobila priliku da ta dva ujedinim, mojoj sreći nije bilo kraja. Uvijek sam željela da publici pružim više od same muzike i da pomjeram granice kada je riječ o produkciji i koreografiji. Čak i tokom devedesetih, kada smo sve morali da pravimo pomoću štapa i kanapa, uspjevala sam da ostvarim svoje namere i da učinim da se publika osjeća kao da je na nekom svjetskom događaju.
Od početka karijere ste u spotovima i na nastupima imali brojne tačke s profesionalnim koreografima. Da li je ovo takmičenje samo logični nastavak?
Možemo i tako reći. Sa mnom su u projektu nosioci upravo Jovanka i Beba iz “Bit strita”, koje su kao djevojčice imale prvu priliku da uz mene osjete svjetla pozornice. Sada one pomažu nekim drugim mladim ljudima da dožive to isto, te se može reći da se krug dobrih djela nastavlja i dalje.
Kojim fizičkim aktivnostima održavate kondiciju?
Mnogo volim ples i nekada, kada sam bila mlađa i u boljoj formi, trenirala sam po dva sata dnevno. Bila sam toliko posvećena da su me igrači nazivali kolegicom. Danas, na moju veliku žalost, ne mogu da se pohvalim tolikim radom. Poslije povrede koju sam imala prije prošlog koncerta u Areni moram da kontrolišem sve fizičke aktivnosti. Tako da sada, kada treba da igram, uglavnom se oslanjam na iskustvo i talenat.
Da li je teško istovremeno plesati i pjevati?
-Najteže za jednog pjevača jeste upravo to, da igra i pjeva istovremeno. To zahtjeva koncentraciju, kondiciju, snagu, uvježbanost, kontrolu, ali i emociju. Gotovo sve najveće svjetske zvijezde imale su i vrlo prepoznatljive scenske nastupe, a ja sam sretna što sam to uvela na našu folk scenu, ali i zbog toga što su poslije mene mnoge mlade kolegice to počele da prihvataju i da ulažu u svoje nastupe.
Karijeru vam je začinio film “Slatko od snova”. Sljedeće godine će se navršiti tri decenije od premijere, da li biste sve isto ponovili?
Svako vrijeme nosi nešto svoje. Taj film bio je odraz vremena u kome je nastao, ali i želja mog velikog prijatelja, menadžera i producenta Rake Đokića. On je taj koji je smatrao da treba da pokažem i svoj glumački talenat. Nažalost, nije doživio da ga vidi završenog, ali sam se potrudila da ostvarim sve njegove želje i zamisli. Sada ne vidim sebe u toj ulozi, pre bih bila u varijanti da snimim neki dokumentarni film. Nije isključeno da će se to i desiti.
U njemu ste sarađivali sa veoma istaknutim glumcima, među kojima su Branka Katić, Zoran Cvijanović, Žika Milenković, Manda… Kako ih pamtite i jeste li s nekim od njih u kontaktu?
Imala sam privilegiju da podijelim ekran sa mnogim legendama našeg glumišta, od kojih mnogi, nažalost, više nisu među živima. Sve ih pamtim po srdačnom prihvatanju mene kao amatera, i podršci koju su mi davali na setu, ali i izvan njega. Posle toga sam se odselila iz Srbije, posvetila svojoj porodici i nisam često ovdje, ali kada god sam se srela sa bilo kim od njih, ti susreti su bili ispunjeni lijepim sjećanjima i iskrenom emocijom.
Medijima je atraktivno vaše poznanstvo sa Žan-Klodom van Damom. Da li ste pričali nekada o saradnji?
On je velika svjetska zvijezda, a istovremeno i veliki prijatelj moje porodice i moj lični. Kada se vidimo, pričamo o svemu osim o poslu, tako da nam nikada ta tema nije došla na red. Ja sam neko ko ne misli da bilo šta treba požurivati, već puštam događaje da idu prirodnim tokom. Tako je i u ovom slučaju, ukoliko bude suđeno i pojavi se neka ideja iza koje možemo oboje da stanemo, onda će do saradnje i doći.
Šta vam je danas prva asocijacija na četiri decenije karijere?
Iskreno, ponosna sam, ne toliko na sebe koliko na publiku koja me je tu i održala. Oni su moja snaga kada padnem, moj osmijeh kada sam tužna, moja energija i najveća podrška. Bilo je trenutaka kada sam željela da se povučem, ali oni su u tim vremenima bili toliko uporni, da sam se samo zbog njih i vratila na scenu. Sve što radim, radim zbog publike, i koncert će biti njima posvećen.
Plaši li vas prolaznost vremena?
Povremeno se trgnem kada shvatim da sam na sceni četrdeset godina. Ali i dalje imam toliko elana, energije, volje i kreativnosti, a ponajviše ljubavi da pružim, da mi se čini kao da sam tek počela. Zato se ne plašim dana, niti onoga što nose. Samo da je zdravlja.
(Mondo)
BONUS VIDEO:
