Menadžer koji je Huljića doveo u Srbiju: ‘Nudim Miši 250 hiljada € da dođe u Beograd! Oliveru sam davao milione, ali…‘
Nekad je plovio političkim vodama, a danas je jedan od najuspješnijih glazbenih menadžera u Srbiji za kojeg se otimaju i hrvatske zvijezde, pogotovo nakon što je producirao eurovizijsku pobjedničku pjesmu ‘Molitva‘ Marije Šerifović.
Saša Mirković (50) vlasnik Hype produkcije, čovjek koji vodi medijski rat sa ‘srpskom snajkom‘ Cecom Ražnatović i najveći konkurent vlasnika Pinka Željka Mitrovića, u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju otkriva koliko je svojedobno novca nudio pokojnom Oliveru Dragojeviću da dođe pjevati u Beograd, zašto je stopirao duet između Severine i svog štićenika Ace Lukasa, koliko bi eura dao Miši Kovaču ako pristane zapjevati u Srbiji…
– Znaš da sam ja taj koji je prvi doveo Magazin u Srbiju dok je u njemu pjevala Jelena Rozga. Siguran sam da sam u povijesti Magazina upisan zlatnim slovima za sve što su postigli kod nas.
Krenuo sam u tu priču prvo s Antom koji je svirao u grupi, s Tončijem sam ostao super i dan danas – govori u jednom trenutku ovaj Boranin, po struci pravnik, koji za sebe voli kazati da je na privremenom radu u Beogradu.
Posao ga je sada doveo i na privremeni rad u Dalmaciju, jer njegov štićenik Aca Lukas tijekom ljeta tu ima mnoštvo nastupa, Dalmacija mu je svojevrsna baza, a gdje je Aca, tu je i Saša! U 30 godina karijere iza njega je preko šest hiljada koncerata, od čega 80 regionalnih Arena i jedna Marakana (stadion Crvene Zvijezde).
– Kažete da ste neshvaćeni mladi prijatelju? Strpite se. I dijamant je u osnovi ugljen, ali je bio strpljiv čekati – ove riječi koje je jednom izrekao slavni Pablo Picasso Mirkovićeve su misli vodilja kroz život.
U svijet estrade ušao je krajem devedesetih godina kao student i to sasvim slučajno kad je Miroslavu Iliću napravio 2000 plakata za koncert.
– Sjećam se da mi je za za taj posao u džep ubacio dvije hiljade maraka – prisjetio se Saša.
Tada je shvatio da je predodređen za neke ozbiljne stvari. Strpljiv poput dijamanta čekao je svoj pravi trenutak, a čak i u trenucima svoje najveće slave i moći, nije dozvolio ga novac promijeni, ostao je onaj mali ponizni dječačić iz svog Bora, spreman pomoći i najvećem neprijatelju.
Jer dobro je činiti dobro, kad tad vratit će ti se neke stvari koje napraviš – ističe Mirković.
– Jedinac sam sin iz radničke obitelji, moram priznati da sam stalno tugovao jer nemam sestru ili brata. Imali smo trgovinu, pa sam već kao srednjoškolac radio. Jer kad bih išao na more ćale bi mi rekao: ‘Ajde malo da vježbaš na kamionu usput..‘ Bio sam odličan učenik, bavio sam se čak i džudom i završio nižu glazbenu školu za harmoniku.
Tako da sam jedini glazbeni menadžer na ovim prostorima koji ima i muzičko obrazovanje. Po meni su svi menadžeri i producenti prodavači i trgovci na kilo. Danas su se i kriminalci počeli baviti menadžerstvom. Najčešće uzimaju pjevačice koje služe za sve osim za pjevanje zbog čega su koncerti stavljeni u drugi plan, a pravi pjevači su po strani, gura se nešto što je falš i loše. E, ja ti na to ne priznajem, zato i nisam dio nijednog klana. Jedini kojeg priznajem pokojni je Raka Đokić – govori Saša.
Da nije postao jedan od najistaknutnijih glazbenih menadžera i TV producenata na Balkanu najvjerojatnije bi bio odvjetnik.
– Siguran sam da bih i u tom poslu uspio pošto sam odlučan i komunikativan, imam svoj stav. Ne volim da mi se stavovi nameću, mogu mi se objasniti i na meni je da to prihvatim ili ne…
Posebno je, kaže ponosan na to što je doveo Euroviziju u Srbiju, ali i na najveći dječji glazbeni festival na svijetu kojem je dao ime ‘Čarolija‘.
Slobodna Dalmacija
