LUKA BLEK: NASTUP NA EUROSONGU MI JE OTVORIO OČI
Predstavnik Srbije na ovogodišnjoj Euroviziji, umetnik Luka Blek otkrio je kako se osjeća nakon prolaska u finale. Izrazio je iznenađenje i sreću što je uspio da se kvalifikuje u finale, budući da se tokom prozivanja nije nadao prolasku.
Unio sam energiju
– Bilo je napeto, moram da priznam. Poslije petog, kad su prozvali, bio sam u fazonu: “Jao, to je to, nema veze, svakako mi se ispunio san da nastupam na velikoj sceni i da radim sa mojim ljudima”. Ali, unio sam energiju u nastup koja je bila malo drugačija od one koju sam planirao, s obzirom na dešavanja koja su se desila u Srbiji. Bilo je jako intenzivno, ali sam bio srećan na kraju da sam uspio da prenesem to i da su ljudi prepoznali i da sam prošao u finale – rekao je Luka u razgovor za “Telegraf.rs”.
Presretan je što su gledaoci u areni prepoznali njegovu energiju.
– Postoji dosta bijesa koji mislim da svi osjećamo. Za mene je najzdraviji način da to ispoljavam kroz umjetnost. Bilo je dosta tuge i nemoći u tom trenutku. Mnogo je čudno kada imate nešto u glavi i onda izađete na scenu i onda svaki osjećaj koji ste imali se intenzivira. Za mene je u tom trenutku bilo jako ljekovito, imalo je tu notu koju sam želio da prenesem. Drago mi je da su ljudi to prepoznali – istakao je Luka.
Predstavnik Srbije se dotakao i gromoglasnog aplauza koji je dobio tokom, a i nakon nastupa u prvoj polufinalnoj večeri.
– Nisam očekivao, iako sam to doživio na probi. Kako srastam sa ovom pažnjom, koju dobijam ovo vrijeme, vidio sam razne stvari koje su pomutile to kako se osjećam. Mislio sam, samim tim, da možda neću ni proći u finale, da nikoga neće biti briga za moj nastup. Međutim, počeo sam malo da vjerujem u to i hvala Bogu, sve se dešava kako treba. Vrlo je čudno pjevati umilno u tolikoj areni, a da su ljudi i dalje puni energije. Baš sam zadovoljan – rekao je srpski umetnik.
Otkrio je i zašto se razočarao kada su pročitali prvih pet.
– Drugačiji smo Konstrakta i ja. Ona je mnogo iskusniji umjetnik, tako da nisam imao mnogo briga, ali ja sam tek sada ponovo počeo da se bavim ovim. Baš smo pričali u timu, vrlo je velika stvar za mene da, od plana koji sam imao da odem po malim barovima da se polako opuštam, da se to sasječe i budem u areni. Nije lako i zbog toga postoji gomila logičnih stvari koje mogu da dovedu do mišljenja da to neće biti slučaj da prođem dalje. Iskreno sam se obradovao, kao i cijeli tim. Svi smo se držali i govorili: “Jao, ne, a toliko smo se trudili za ovaj nastup”, tako da, stvarno mi je drago – istakao je Luka Blek.
Otkrio je da nema tremu.
– Nemam veće opterećenje, bilo mi je bitno da uđem u finale. Nemam ni opterećenje što sam među favoritima jer sa većinom sam jako blizak. Neće mi biti teško da oni pobijede. Mislim da se moj nastup dosta razlikuje od svih nastupa i da ćemo se, u tom smislu, sigurno izdvojiti. Na dobar ili loš način ne znam, ali bit ćemo izdvojeni – siguran je on.
Nemili događaji
Luka je otkrio i ko su mu favoriti i sa kime se druži u Liverpulu.
– Sa momcima iz Azerbejdžana, Latvija, oni su bili dobronamjerni i blagonakloni prema meni. Finska, Austrija, Slovenija, video sam njihovu reakciju, večeras ću ja biti uz njih. Portugal. Imam posebnu povezanost sa ljudima iz Portugala, imamo tu strast jedni prema drugima. Zadovoljan sam što će većina njih biti u finalu, da se ponovo družimo – dodaje umetnik.
Na konferenciji za medije nakon finala istakao je ogromnu zastavu i otkrio odakle dolazi toliki patriotizam.
– Patriotizam u meni nije bio toliko budan dok se nisu desili ovi nemili događaji. Nisam neko ko po prirodi gaji bilo kakvu vrstu patriotizma bilo gdje, prema bilo čemu, pa čak i prema muzici koju toliko volim. Ne guram je previše, ali osoba sam koja zna kako je biti u nekom momentu tuge. Kada sam vidio da država pati, jako sam imao duboku povezanost sa tim, iako ne mogu da zamislim kako se osjećaju ljudi koji su zapravo bili dio te priče. To niko ne može da zamisli, ali vrlo je bitno zagrliti svoju zemlju u tom trenutku, prosto se u meni to sve probudilo i maksimiziralo – zaključio je Luka.
